Indikacije za tehnike mobilizacije zglobova

Evo nekoliko indikacija za tehnike mobilizacije zglobova:

1. Ukočenost zglobova: mobilizacija zglobova može poboljšati pokretljivost zglobova u slučajevima kada je zglob postao ukočen zbog ozljede, operacije ili drugih stanja.

2. Bolovi u zglobovima: mobilizacija zglobova može pomoći u smanjenju bolova u zglobovima koji su bolni zbog ozljeda, artritisa ili drugih stanja.

3. Napetost mišića: mobilizacija zglobova može pomoći u ublažavanju napetosti mišića oko zgloba, što može pridonijeti bolovima i ukočenosti zglobova.

4. Ograničen opseg pokreta: mobilizacija zglobova može pomoći u poboljšanju funkcionalnog opsega pokreta u zglobovima koji imaju ograničenu pokretljivost zbog ozljede, artritisa ili drugih stanja.

5. Postoperativna rehabilitacija: mobilizacija zglobova može se koristiti kao dio programa rehabilitacije nakon operacije zgloba, kao što je zamjena zgloba ili popravak ligamenata, kako bi se poboljšala pokretljivost zglobova i smanjila bol.

Iako su tehnike mobilizacije zglobova općenito sigurne i učinkovite, postoje neke kontraindikacije ili mjere opreza koje treba razmotriti prije izvođenja mobilizacije zglobova.

Kontraindikacije za tehnike mobilizacije zglobova

Evo nekoliko primjera:

1. Akutna upala: pokretljivost zgloba može pogoršati upalu u zglobu i uzrokovati bol ili daljnje oštećenje. Stoga se ne preporučuje provoditi mobilizaciju zgloba koji je akutno upaljen ili otečen.

2. Prijelomi: mobilizaciju zgloba ne treba provoditi na zglobu koji ima nedavni ili nestabilan prijelom. U takvim slučajevima, zglob je potrebno imobilizirati kako bi se omogućilo pravilno zacjeljivanje.

3. Hipermobilnost: zglobova: mobilizacija zglobova može povećati labavost zglobova i uzrokovati hipermobilnost, što može dovesti do nestabilnosti zgloba i daljnjih ozljeda. Stoga je važno izbjegavati pretjeranu mobilizaciju zglobova koji su već hipermobilni.

4. Osteoporoza: mobilizacija zglobova može povećati rizik od prijeloma kostiju u bolesnika s osteoporozom ili drugim poremećajima gustoće kostiju. Stoga je važno biti oprezan pri mobilizaciji zglobova u ovih bolesnika.

5. Zamjena zgloba: mobilizacija zgloba ne bi se trebala izvoditi na zglobu koji je nedavno bio podvrgnut operaciji zamjene zgloba. Zglob treba stabilizirati kako bi se omogućilo pravilno zacjeljivanje i rehabilitacija.

Sve u svemu, tehnike mobilizacije zglobova mogu biti siguran i učinkovit način za poboljšanje funkcije zgloba i smanjenje boli. Važno je da terapeuti pravilno procijene individualno stanje i povijest bolesti svakog pacijenta prije izvođenja mobilizacije zgloba te da koriste odgovarajuće tehnike i mjere opreza kako bi osigurali sigurno i učinkovito liječenje.

The post Tehnike mobilizacije zglobova – Indikacije i kontraindikacije appeared first on Fitrehabhr.

„Pucanjem veze“, informacije iz mozga ne dolaze do periferije i organa. Daljnjim oštećenjima ovojnice dolazi do stvaranja skleroza ili tzv. ožiljaka što dovodi do nastanka neuroloških simptoma (1).

Multipla skleroza – simptomi bolesti

Simptomi bolesti multipla skleroza podijeljeni su u kategorije pa postoje:

• motorni i cerebelarni simptomi,
• poremećaji i smetnje osjeta i vida,
• simptomi moždanog debla,
• poremećaji sfinktera i epileptički napadi (1).

Motorni simptomi uključuju povišen tonus muskulature, spastičnost, nespretnost hoda i kontrakture zglobova. Cerebelarni simptomi praćeni su ataksijom, hipotonijom, lošom odmjerenošću ciljanih pokreta, nemogućnošću izvođenja brzih antagonističkih pokreta ekstremiteta te problemima balansa, koordinacije i propriocepcije (1,2).

Osjet propriocepcije dio je somatosenzornog sustava i proizlazi iz osjetnih receptora unutar ligamenata, tetiva, zglobova i ima ključnu ulogu u regulaciji vestibularnog sustava.

Područje posebno bogato proprioceptorima je cervikalna kralježnica. Postoji teorija da se artikulacijom cervikalne kralježnice u subokcipitalnom području, povećava motorna kontrola i posljedično propriocepcija kod pacijenata s MS (2).

Autori smatraju kako postoje veze između subokcipitalnih mišića vrata (m.rectus capitis posterior major, m.rectus capitis posterior minor, m.obliquus capitis inferior i m.obliquus capitis superior) i središnjeg živčanog sustava (2).

Primjena kinesiotapinga i vibracija u cervikalnoj regiji

Istraživanja bazirana na propriocepciji i utjecaju različitih tehnika na poboljšanje propriocepcije dokazala su kako primjena kinesiotapinga i vibracija u cervikalnoj regiji imaju pozitivan učinak na vizualni i vestibularni sustav (3,4). Kod bolesti multipla skleroz, u klasičnom programu neurorehabilitacije uključene su vježbe za propriocepciju i smanjenje spastičnosti muskulature te krioterapija kao konvencionalni pristup.

Pacijenti oboljeli od multipla skleroze imaju probleme s hodom i ravnotežom, a uzrok narušenoj ravnoteži može biti i baza oslonca koja se kod pacijenata stalno mijenja. Zbog promjenjive baze oslonca postepeno dolazi do povećanja i loše distribucije plantarnog pritiska.

Kod pacijenata oboljelih od bolesti multipla skleroza, najveće plantarno opterećenje je na prednjem dijelu stopala, što je dokazalo i istraživanje iz 2002. godine kako je plantarni osjet, koji se dobiva iz prednjeg dijela stopala s opterećenjem, bitan u kontroli ravnoteže (5).

Vježbe istezanja donjih ekstremiteta i balansa

Autori iz studije, provedene na Katedri za fizioterapiju Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta Hasan Kalyoncu, Gaziantep, Turska proveli su istraživanje s hipotezom da se stimulacijom cervikalne regije bogate proprioceptorima povećava aktivnost somatosenzornog sustava s posljedičnim poboljšanjem ravnoteže i hoda pacijenata oboljelih od MS (2). Korištena tehnika cervikalne artikulacije bila je prema Kalternborn metodi, level I-II po 5 ponavljanja s postepenim povećanjem ponavljanja.

Pacijenti koji su podvrgnuti kineziterapiji, izvodili su vježbe istezanja donjih ekstremiteta, vježbe balansa, koordinacije i vježbe za jačanje muskulature. Prije i poslije svake intervencije, ispitivao se balans pomoću Romberg, Sharpened Romberg i Functional Reach testa, a plantarni pritisak i opterećenje prednjeg i stražnjeg dijela stopala ispitivali su se pomoću biomehaničke metode, pedobarografije.

Utjecaj transkutane električne stimulacije i kinesio tapinga

Rezultati istraživanja (2) pokazali su kako različite tehnike cervikalne artikulacije, prvenstveno okcipito-atlanto-aksijalna spinalna artikulacija ima pozitivan učinak na pomak centra tjelesne mase. Statički i dinamički balans poboljšao se u obje grupe pacijenata.

Plantarni pritisak i opterećenje stražnjeg dijela stopala smanjio se, dok se pritisak prednjeg dijela stopala povećao kod pacijenata koji su podvrgnuti cervikalnoj artikulaciji. Također, raspodjela tjelesne mase bila je približno 50% na desnoj i lijevoj nozi.

Ostala istraživanja (3,4) ispitivala su utjecaj transkutane električne stimulacije (TENS) i kinesio tapinga kod pacijenata s hemiplegijom. Rezultati su pokazali da se ravnoteža tih pacijenata poboljšala, no usporedno s manualnom terapijom nije dokazana statistički značajna razlika u učinkovitosti u odnosu na manualnu terapiju.

Zaključak: Cervikalnu artikulaciju i njezine metode možemo aplicirati u neurorehabilitaciji, a navedeni znanstveni dokazi upućuju na to kako artikulacije imaju suvremeni pristup pacijentu i djeluju po principu začaranog kruga: dovode do ravnomjerne raspodjele tjelesne mase. Raspodjela tjelesne mase dovodi do uravnoteženog plantarnog opterećenja i poboljšane ravnoteže.

Sve o certificiranom tečaju mobilizacije kralježnice i ekstremiteta i prijavama na našoj web stranici.

—

Izvori:

1. Bućuk M, Tuškan-Mohar L. Neurologija za stručne studije. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci: Rijeka; 2012.
2. Maden TK, Bayramlar KY, Yakut Y. The effect of cervical mobilization on balance and static plantar loading distribution in patients with multiple sclerosis: A randomized crossover study. Neurosciences (Riyadh). 2022 Jan;27(1):31-39. doi: 10.17712/nsj.2022.1.20210099. PMID: 35017288;
3. Leplaideur S, Leblong E, Jamal K, Rousseau C, Raillon AM, Coignard P, et al.. Short-term effect of neck muscle vibration on postural disturbances in stroke patients. Exp Brain Res 2016; 234: 2643–2651. PMCID: PMC9037561.
4. Jeon YJ, Kim GM.. Effects of Kinesio Taping on Craniovertebral Angle and Balance Ability in Subject with Forward Head Posture. Journal of the Korea Society of Computer and Information 2020; 25: 145–150.
5. Femery V, Moretto P, Renaut H, Thévenon A, Lensel G.. Measurement of plantar pressure distribution in hemiplegic children: changes to adaptative gait patterns in accordance with deficiency. Clin Biomech (Bristol, Avon) 2002; 17: 406–413.

The post Multipla skleroza – Cervikalna artikulacija kao sastavnica neruorehabilitacije appeared first on Fitrehabhr.

Manipulacije uključuju pokrete velike brzine i niske amplitude (eng. High Velocity & Low Amplitude) s potiskom pri završetku pokreta što uzrokuje poznato „pucketanje zglobova“, dok se kod artikulacija apliciraju pokreti male brzine i promjenjive amplitude. Za razliku od pokreta manipulacije, pokret artikulacije tj. mobilizacije u svakom trenutku mogu zaustaviti i terapeut i pacijent.

Glavne indikacije za primjenu artikulacija su:

• hipomobilnost zglobova,
• subluksacije,
• funkcionalne imobilnosti,
• bol,
• mišićni spazam.

Artikulacije imaju neurofiziološke i mehaničke učinke na tkivo. S neurofiziološkog gledišta, promjenjive amplitude stimuliraju mehanoreceptore koji inhibiraju transmisiju nociceptora kralježnične moždine. Mehaničko djelovanje artikulacije temelji se na sprječavanju degenerativnih procesa i bolnih stanja kod otečenih i hipomobilnih zglobova. Hipermobilnost, upala i izljevi u zglob, stanja su koja isključuju primjenu artikulacije.

Artikulacije povećavaju opseg pokreta i smanjuju bol

Istraživanja o primjeni manualne terapije kod problema zglobova pokazuju visoku učinkovitost tehnike artikulacija, naročito kod kroničnih bolnih stanja. Istraživanja su pokazala da kod stanja poput adhezivnog kapsulitisa ili tzv. smrznutog ramena, artikulacije s 10-15 ponavljanja su značajno povećale opseg pokreta i smanjile bol u ramenom zglobu u odnosu na konvencionalne tretmane. Gornji i donji nožni zglob važni su za hod, deceleraciju i prijenos težine.

Izloženi su svakodnevnom stresu, a njihova smanjena pokretljivost dovodi do deficita zgloba što se odražava na ostatak tijela u vidu kompenzacija te smanjenog opsega pokreta koljenog zgloba i loše apsorpcije ekscentrične sile.

Istraživanja kod sindroma prenaprezanja, poput plantarnog fascitisa, pokazala su iznimnu učinkovitost subtalarne artikulacije. Povećala se pokretljivost petne kosti i talusa te se smanjio trakcijski stres i povećala funkcionalnost stopala u odnosu na klasični terapijski pristup ultrazvučnom tehnologijom uz istezanje.

Istraživanje južnokorejskih Sveučilišta Sahmyook i Kyungnam

Najveći broj istraživanja o artikulacijama i njihovom utjecaju na funkcionalnost organizma provedena su na kralježnici i to ponajviše na cervikalnoj. Uzrok boli u vratnoj kralježnici ne mora nužno biti sama vratna kralježnica. Cervikalna, torakalna i lumbalna kralježnica su biomehanički „povezane“, osobito cervikalna i torakalna, pa imbalans i hipomobilnost torakalne kralježnice može dovesti do problema pokretljivosti i boli cervikalne kralježnice.

Torakalna kralježnica podupire i utječe na kinematiku vratne kralježnice (4). U nedavno objavljenom recentnom istraživanju, Seo i sur., znanstvenici s Katedre za fizioterapiju Koledža za zdravstvene studije južnokorejskih Sveučilišta Sahmyook i Kyungnam, prikazali su usporedbu učinkovitosti cervikalne artikulacije i manipulacije u odnosu na vježbe za duboke mišiće pregibače vratne kralježnice.

Dokazano je kako su artikulacije torakalne kralježnice ublažile bolove i povećale opseg pokreta cervikalne kralježnice. Ovo istraživanje pokazalo je da su vježbe za duboke mišiće pregibače (m.longus colli, m.rectus capitis, m.rectus capitis anterior) u kombinaciji s vježbama mobilizacije i stabilizacije vratne kralježnice učinkovitije za povećanje opsega pokreta laterofleksije i rotacije cervikalne i ekstenzije torakalne kralježnice od same artikulacije.

Cervikalna artikulacija ima pozitivan utjecaj na balans

Noviji radovi daju nam uvid u kompleksnost i multifunkcionalnost mobilizacija i pokazuju njihovu primjenu kod pacijenata s multiplom sklerozom (MS). Dokazano je kako cervikalna artikulacija ima pozitivan utjecaj na balans i hod kod pacijenata s MS.

Artikulacije se mogu primjenjivati kao samostalne tehnike

Zaključak: Temeljem znanstvenih dokaza, artikulacije se mogu primjenjivati kao samostalne tehnike, ali i kao „support“ klasičnim terapeutskim postupcima, prvenstveno kineziterapiji.

U našem članku Multipla skleroza – Cervikalna artikulacija kao sastavnica neruorehabilitacije pročitajte pak kako ove tehnike pomažu pacijentima.

Sve o certificiranom tečaju mobilizacije kralježnice i ekstremiteta i prijavama na našoj web stranici.

The post Artikulacije pokazuju visoku učinkovitost kod problema zglobova appeared first on Fitrehabhr.